Download Antička dramaturgija PDF

TitleAntička dramaturgija
File Size8.3 MB
Total Pages243
Document Text Contents
Page 1

Uli
� � � � � � � �

Knjiga 16.

Urednik�
BOJAN MAROTTI

Ocjenitelji�
Prof. dr. SIBILA PETLEVSKI�
Akademik BORIS SENKER

Design ovitka�
IVICA BELINIĆ

Grafički urednik�
FRANJO KIŠ

© ArTresor naklada, Šulekova 4a, Zagreb, 2014.

VLADAN ŠVACOV

ANTIČKA
DRAMATURGIJA

Antropografija antičke drame

Priredio, sastavio popis djela i režija�
Vladana Svacova, te pogovor napisao

� � � � � � � � � � �

Predgovor�

SlBILA PETLEVSKI

ARTRESOR�
��������

�������� �� �� � � ��� � � � �

Page 2

Vladan Švacov�
�!�"�"��#��$%��#���#���&�'(�)�*

� � +��������
,+�-�+�
�� ��� .��/�
���&����� / � ��
��0����&0��&�
+��&���

I. Nagovor na čitanje i odgovor na pitanje�
zašto je antička starina suvremena

Γ rošlo je gotovo čitavo desetljeće od smrti uglednoga�
hrvatskog dramaturga, dramatologa, redatelja i sveučili­
šnog profesora, doktora filozofije, germanista i znalca kla­
sične filologije Vladana Svacova. U epohi lagodna i brza�
zaborava u kojoj danas živimo, odgoda izlaska knjige iz�
liska, pogotovo posthumna odgoda, postaje sumnjivom i�
nepoželjnom, premda se doskora upravo vremenska distan­
ca smatrala prednošću jer je - vjerovali smo - omogućavala�
Dolje sagledavanje i objektivniju prosudbu nekoga djela�
i njegova doprinosa kulturi. Denis Diderot se u pismu

5

Page 121

nije imao iluzija o ljudskoj prirodi, ali ne znamo je li, i
kako, to iskustvo demonstrirao u svojim brojnim kome­
dijama. Pouzdano znamo da ih je visoko cijenio Aristotel,
a jednako tako i Platon. Pogled na čovjekovo prirodno,
sudbinsko omeđenje i određenje može se činiti bliskim
svjetonazoru helenske tragedije, koja pojedinca vidi kao
lutku na koncima bogova i moćnika.

Ipak, razlika je znatna! Nemoć ljudskoga bića, njego­
va umišljenost i taština dolaze po Epiharmu »iznutra«,
iz prirode, vigenusa-, u tragediji »izvana«, od unaprijed
odlučene sudbine, udešenoga udesa.

Aristotel u Poetici nije postavljao takva pitanja. Karak­
teri u tragediji trebaju biti »dobri« (HRESTOS [χρηστός]).
Još se danas raspravlja o tome znači li ovo »dobri« etičko
ili estetičko vrednovanje. Nama je promisliti nije li se,
kao rijetko gdje kod Aristotela, etika ušuljala u estetiku.
Dramske osobe govorom ili djelovanjem pokazuju neku
volju, a »dobri« značajevi dobru volju (Dukat prevodi:
dobro opredjeljenje). Po svojim moralnim osobinama oni
bi trebali biti »nama slični«, a stradavaju ne zbog zloće ili
zle namjere, već zbog pogreške i neznanja o svojoj situaciji
ili čak o svome identitetu. Na dvama mjestima u Poetici
(što je doista rijetkost kod Aristotelove lapidarnosti) spo­
menut je Menelaj iz Euripidove poznate nam drame Orest,
koji iz puke zloće snuje propast Orestu.179

242

179 Poetika-, 1454 a, 1461 b.

Ali Orest je u svakom pogledu slabašna drama s jed­
nom pravom Helenom i jednom fantomskom u Troji,
otmičarom Orestom, koji kao taoca pod prijetnjom smrti
drži Menelaj evu kćer Hermionu.

Za » loš« značaj u moralnom smislu ne navodi Ari­
stotel drugih primjera, pa opet moramo posumnjati u jed-
noznačnost one »dobre volje« ili dobroga opredjeljenja,
tim više što bez »zlih« protagonista i osobito antagonista
naprosto ne bi bilo tragedije. Bez »zla« Kreonta nema
Antigone, bez Egista i Klitemnestre nema Orestije, bez
pakosna Zeusa nema Prometeja, bez himbena Odiseja ne
bi bilo Filokteta-, bez zlobnih i pakosnih božanstava koja u
tragedijama nastupaju kao osobe, ne bi bilo (barem ona­
kvih kakve ih iz sačuvanih djela znamo) Hipolita, Ajanta,

Značaja (Dukat: dobrote) se nalazi u svakoj vrsti ljudi,
jer j e žena dobra i rob, premda je od tih žena možda gora,
a rob uopće ništav.180 Manja vrijednost žene i roba, prema
Aristotelu, proizlazi iz njihove manje ili neznatne obra­
zovanosti, pa prema tome manje razboritosti i moguć­
nosti racionalnoga opredjeljenja za djelovanje, naspram
slobodnoga muškarca. T i nedostatci misaonoga uvida
(ΑΝΟΙΑ [άνοια]) nisu etičke, već dijanoetičke mane.
Klitemnestra i Medeja ne postaju ubojice, niti Fedra zlo­
kobna klevetnica iz krivoga, zloga moralnoga opredjelje-

243

180 Poetika, 1454 a 19 - 22 (prema Kuzmiću).

Page 122

nja, već djelovanjem usuda koji se njihovim demagoškim
opravdanjima prikriva i pokazuje kroz karaktere. A oni su
estetski, dramaturški i psihološki »dobri«, jednako kao
što su »dobri« značajevi Antigone, Alkestide i Hekube,
koje su moralno »dobre«, a voljno opredjeljenje praće­
no je razumskim obrazloženjima i počesto aforističkim
mislima (DIANOIA [διάνοια]).

Nesigurnost pri razumijevanju i tumačenju ovoga prvo­
ga zahtjeva u oblikovanju dramskoga karaktera ne smanjuje
se kod drugoga: Drugoje da karakteri budu pristali (Dukat:
primjereni, izvorno: HARMOTTON [άρμόττων])... ženi
ne pristaje da bude hrabra... (Dukat: domišljata, izvorno:
DEINE [δεινή]).181 Evo nedoumice: Alkestida i Antigona
sigurno su hrabre, Medeja je »strašna« i »domišljata«, a
ipak se teško može ustvrditi da su im značaji »nepristali«
ili »neprimjereni«. Doista, oni jesu neprimjereni prema
mjerilima Aristotelove etike, politike i sociopsihologije, ali
da su Stari mogli znati i htjeli slijediti ove norme, helenske
tragedije ne bi bilo...

Trećeje da značaj bude podoban... (Dukat: nama sličan,
izvorno: H O M O IO S [δμοιος]). Ovaj navod možemo razu­
mjeti samo uz pretpostavku da su dramske osobe radika­
lan izraz općeljudskih duhovnih i duševnih osobina - od
misaonosti, razboritosti, pravičnosti i milosrđa, pa sve do
bezumlja, prijetvornosti, zlonamjernosti i slijepe mržnje.

244

181 Poetika, 1454 a 22 - 24.

Ali Aristotel nije mislio na takav način. Njegovo promi­
šljanje o prirodi zla ostaje na crti Sokratova i Platonova
prosvjetiteljskoga optimizma: zlo proizlazi iz neznanja.
U trajnom procesu samorazvoja i samosvrhe (entelehija)
ljudskoga roda, zlo će se evolutivno prevladavati: estetičar
nije posvema umakao politologu i etičaru (ne moralistu).
Ova ga dvojica još povlače za skute hitona kad god unu­
tar poetike dodirne vječne teme o prirodi ljudskoga, o
ugrožavajućem rasponu ljudskih i nadljudskih sila. Odatle
povremena normativnost u iskazu: »treba da...«, »dobro
je da...«, »vrednijim čini se ono što...«. Drevni unutarnji
sukob umjetnika-esteta-estetičara s obzirnim i opreznim
prosvjetiteljem jasno je prepoznatljiv u osobama i djelima
Orfeja, Platona i Aristotela, pa sve do Rimljana Horacija
i Aurelija Augustina. Helenska tragedija bila je u tome
pogledu okrutno bezobzirna i destruktivna, kao uostalom
i komedija.

Čovjekov je svijet grozovit, ili je naprosto glup, pa sto­
ga može izazvati samo strah ili zlobnu porugu. Dva klipana
upravljaju pticama, a one Olimpom i Vladom koja vodi
resore mornarice i klevete. Najznamenitiji vladarski rodovi,
tebanski i argivski, iskorjenjuju se unutar vlastitih kuća do
posljednjega izdanka. Koliko takva apsurdna, kaotična
zbivanja, prikazana na surovo šokantan način, mogu i kako
mogu dovesti do katarzična rasvjetljenja čovjekova mraka,
pokušat ćemo promisliti u poglavlju o katarzi. Za sada
se čini da to nije bila, ako zanemarimo poneku političku
konotaciju, namjera tragičkih i komičkih pjesnika. Onda:

245

Page 242

3. ��!���� 137
4. 8��� 151
5. Katarza 163
6. Platon - sažetak 168

1. ��������8��� 170
2. ��������� 173

IV. A r i s t o t e l 175

1. Život i djelo 175
2. Antropografija 187
3. Temeljni pojmovi ������� 207

a) MIMESIS [μίμησις] - oponašanje,
prikazivanje, otjelovljenje 209

b) PRAXIS [πραξις] - činidba, djelovanje,
činjenje, radnja 213

c) POIESIS [ποίησις] - tvorba, pjesničko,
umjetničko stvaranje 218

d) MYTHOS [μϋθος] - priča, fabula, #��� �$ 219
Sklop i sastav događaja 220

e) PERIPETEIA [περιπέτεια] - obrat,
preokret 221

f) ANAGNORISIS [άναγνώρισις] -
prepoznavanje 223

g) PATHOS [πάθος] - patnja, trpnja,
pogubno zlo 227

h) ANANKE KAI EIKOS [ανάγκη καί
είκός] - nužnost, nužda i vjerojatnost 231

i) DESIS KAI LYSIS [δέσις καί λύσις] -
zaplet i rasplet 233

484

j) OPSEOS KOSMOS [όψεως κόσμος] -
ures predstave 236

k) ETHOS [ήθος] - značaj, osoba,
dramski lik 241

l) HAMARTIA [αμαρτία] - zabluda,
pogreška u prosuđivanju, nedostatak
uvida u situaciju, trenutačna
zaslijepljenost 249

m ) KATHARSIS [κάθαρσις] - čišćenje,
očišćenje, pročišćenje 271

A) Organsko-somatska katarza -

čišćenje od suvišnoga, štetnoga ili

neprimjerenoga 278

B) Mitsko-religijska, obredna katarza
- čišćenje od ogrešenja, svetogrđa,

prijestupa 279

C) Psihoterapeutska, homeopatska
katarza - čišćenje od m ahnitosti,

bjesnila, afekata 282

D ) Moralno-etička katarza - čišćenje od

poroka i moralnoga sljepila 287

E) Intelektualno-spoznajna katarza -

obrat od zaslijepljenosti do uvida 293

F) Sociopolitička katarza 300

G) Dramska katarza 307

a ) Gdje je katarza? 310

β) Cij a j e katarza ? 315

H ) Komička katarza 323

485

Page 243

V. T e o f r a s t 342

1. Život i djelo 342
2. Karakteri 344

VI. H o r a c i j e 347

1. Život i djelo 347
2. Antropografija 351
3. Poetika 354

a) Radnja 358
b) Karakteri - govor 362

VII. A u r e l ij e A u g u s t i n 366

1. Život i djelo 366
2. Teologija - filozofija 370
3. Etika - estetika 376
4. Drama i kazalište 379

VIII. S u m m a 388

IX. L i t e r a t u r a 396

PO G O VO R 403

P o i m a n j e t r a g e d i j e iz d u h a

hamartije (Bojan M arotti) 405

1. Pristup 405
2. Pojam »fundamentalne dramaturgije« 408
3. Zašto »antropografija«? 417

486

4. Kako prevesti μίμησις? 422
5. Aristotelova definicija tragedije 430
6. Četveročlani niz: ΰβρις - άτη -

άγνοια - αμαρτία 435
6.1. Prvi primjer: Zrtvonoše 439
6.2. Drugi primjer: Sedmorica protiv Tebe 446

7. Smrt je konačna katarza: θάνατος
kao κάθαρσις 452

8. Kako je priređena ova knjiga 457
9. Popis uporabljenih djela 460

D j e l a V l a d a n a Š v a c o v a i n j e g o v r a d

u KAZALIŠTU (sastavio Bojan M arotti) 467

I. Djela 467
A. Knjige 467
B. Članci i rasprave 467
C. Prijevodi 471

II. Rad u kazalištu 472
A. Dramske predstave 472

a) Režije 472
b) Prijevodi i različita suradnja 474

B. Glazbene predstave 475
a) Režije 475
b) Prijevodi i različita suradnja 479

487

Similer Documents