Download Hergešić- Emile Zola PDF

TitleHergešić- Emile Zola
File Size152.0 KB
Total Pages37
Document Text Contents
Page 2

182

sirao \eljezniËku prugu od Linza do Gmundena, prvu
\eljezniËku prugu na evropskom kontinentu! Slu\io je kao
oficir u Legiji stranaca, a bio bi zacijelo ostao u Al\iru da
zbog jednog ≈romana√ (spleo se s nekom udatom \enom)
ne mora natrag u Evropu. Stigavπi u Francusku, daje se
odmah na silne pothvate> izradio je osnovu za utvrenje
Pariza, konstruirao nekoliko strojeva za jaru\anje, hoÊe
pregraditi marsejsku luku, sagraditi kanale i πtoπta dru-
go. Radi grozniËavom brzinom kao da zna da neÊe ostar-
jeti. Na brzu se ruku i vjenËao s djevojkom koju je sluËa-
jno spazio prolazeÊi kraj crkve, i smjesta je zaprosio. To-
liko ga je opËarala njezina ljepota. Gospoa Emilija,
roena Aubert, kÊi liËilaËkog poduzetnika, bila je rodom
iz Dourdana, u negdaπnjoj pokrajini Ile de France, srcu
Francuske.

Kad mu je umro otac, kojem Êe saËuvati harnu uspomenu,
Émile Zola nije navrπio ni sedam godina. Njegova se mati
dala na posao da uz pomoÊ rodbine spasi mu\evu ostav-
πtinu, no pri tom se zaplela u beskrajne procese koji su je
upropastili. Dijete je raslo u teπkim prilikama, ne zna-
juÊi ipak za tegobe svagdaπnjice. Mati ga je mazila, teto-
πila ga baka, imao je zgodne drugove, a divna okolica
grada Aixa bijaπe njegovo carstvo. SluËajni ovaj Pari\lija
nije nikada smetnuo s uma da je rodom iz Provanse. Do
kraja \ivota ostao je u duπi svojoj ju\njak, a mnogi njegovi
romani svjedoËe o neizbrisivim dojmovima iz mladosti. U
jednoj pjesmi, koja je nastala joπ u kole\u, \ali πto se nije
rodio u starome rimskom gradu Aquae Sextiae (danaπnji
Aix osnovali su Rimljani u II. stoljeÊu prije n. e.) a roma-
ni poput Grijeha veleËasnog Moureta ili Osvojenje Plas-
sansa, veliËaju prirodu koja je povezana sa Zolinom mla-
doπÊu. PredsjedajuÊi godine 1892. banketu felibara, pro-
vansalskih pjesnika, u Sceauxu, Zola dr\i govor u kojem
se ganutljivim rijeËima sjeÊa zaviËaja. ≈I dan-danas ∑ veli

Page 18

198

\eÊi kao povod opÊem politiËkom obraËunavanju koje je
prodrmalo temeljima TreÊe republike. A borba se nije
vodila zbog ove ili one liËnosti, ovoga ili onog detalja, nego
se radilo o Ëitavom sistemu, a time je objaπnjena i bje-
somuËna \estina kojom su protivnici jedni na druge nava-
ljivali. Sam Dreyfus postao je doskora simbol ove borbe,
a njegovo ime sluËajna krilatica.

Od toga doba proteklo je preko pola stoljeÊa, a nad svi-
jetom su prohujali toliki sudbonosni dogaaji da nije Ëudo
ako se danaπnja javnost ne sjeÊa potankosti afere (pisali
su je s velikim A) koja je devedesetih godina proπloga
stoljeÊa, pa i kasnije, odjeknula svijetom.

Evo πto je na stvari. Godine 1894. jedan je francuski oficir,
Alfred Dreyfus Alzaπanin, \idovskog podrijetla, optu\en
da je izdao NjemaËkoj neke tajne dokumente. Na osnovu
indicija (kao generalπtabni kapelan imao je uvida u stvar,
a teretili su ga i grafoloπki struËnjaci) Dreyfus je koncem
iste godine osuen, degradiran i otpremljen u ka\njeniËku
koloniju u Cayenne. Njegovi su prijatelji zapodjeli smje-
sta akciju da postignu reviziju procesa, a njegov brat nije
\alio troπka.

Doskora se pokazalo da neπto nije u redu i da je, u naj-
manju ruku, Dreyfus osuen napreËac. OËigledno nasto-
janje vojnih vlasti da stvar bude zabaπurena, potaklo je
drajfusovce da postupe energiËnije. Borba je doskora
preπla na politiËko podruËje, poprimivπi tolike razmjere
da je bilo nemoguÊe ostati neutralan. Svaki javni radnik
morao se prikljuËiti jednoj struji i postati dreyfusard ili
antidreyfusard. Protiv Dreyfusa bijahu konzervativni
krugovi kojima su republikanske institucije trn u oku,
desniËari sviju dlaka, a dakako i vojska koja je izravno
tangirana. Priznati da je Dreyfus nedu\an, znaËilo je
priznati da je poËinjena grdna pogreπka, zapravo Ëitav

Similer Documents