Document Text Contents
Page 1
Vlastita autorska naklada
Ivan Jurić, Radauševa 11, 10000 Zagreb, Hrvatska
E-mail: [email protected]
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna knjižnica -Zagreb
UDK 575.17(497.5)
572.083(497.5)
JURIĆ, Ivan
Genetičko podrijetlo Hrvata:
etnogeneza i genetička otkrića / Ivan
Jurić. - Zagreb: vlast, nakl., 2003.
Bibliografija.
ISBN 953-99217-0-8
I. Genetika populacije - Hrvatska
II. Antropološka istraživanja — Hrvatska
430506115
ISBN 953-99217-0-8
© Copyright Ivan Jurić 2003.
Sva prava pridržana. Ova se knjiga ni cjelovito
ni djelomice ne smije umnožavati, fotokopirati
ili na bilo koji način reproducirati bez pismenog
dopuštenja nakladnika.
VLASTITA AUTORSKA NAKLADA
ZAGREB, 2003.
Page 58
Genetičko podrijetlo Hrvata
Proto-indoeuropski jezik
Dravidski jezici
Afro-azijski jezici
Karta 14a
Širenje indoeuropskog jezika
neolitizacijom
;:
Nomadi indoeuropskog
jezika
Područje dravidskog jezika u
Indiji danas
Karta 14b
Širenje indoeuropskog jezika
osvajanjem konjičkih naroda
oko 4000 godina prije Krista mnogi autori protumačili kao širenje
utjecaja iz ukrajinske stepe.
Adams i Otte (1999.) postavljaju i treću teoriju o postojanju
indoeuropskog jezika u Europi i prije pristizanja prvih proizvođača^
hrane. Otte (1997,1998.), koji je ranije podržavao ideju o pristizanju
Indoeuropljana oko 4000 godina prije Krista, kasnije dokazuje (Otte
Nova teorija o vremenu nastanka i širenju indoeuropskog jezika
iNoiret, 2001.) daje izvorište indoeuropskog jezika područje istočno
od Dunava i zapadno od Karpata, odnosno područje Koroš kulture.
Nepobitni su njegovi navodi o velikoj brojnosti pretpoljoprivrednog
stanovništva na tome području. Navod Otte i Noireta (2001.) da su
nosioci proizvodnje hrane u pomicanju iz Anatolije do Sjevernog
mora zaobišli područje Koroš kulture, podudara se i s našim
istraživanjima (Jurić i sur. 2001.). Razumijevanje i tumačenje
događanja u europskoj stepi nije bilo moguće prije novih dokaza
o vremenu domestikacije konja (Anthony, 1998., Anthony i
Vinogradov, 1995., Anthony i Brown, 2000., Levine, 1998., 1999.) i
diversifikaciji genoma konja (Vila i sur. 2001., Jansen i sur. 2002.).
Zaključci o početku širenja Indoeuropljana oko 4000 godina prije
Krista nisu potvrđeni novim nalazima vezanim uz domestikaciju
konja. Ti novi nalazi daju podršku Renfrewu (1999.) i Cavalli-
Sforzima (1996.).
Genetičke analize haplotipova ne pokazuju da bi Indoeuropljani
oko 4000 godina prije Krista mogli donijeti jezik na područje gdje
dominira baskijski haplotip. Taj se jezik na ova područja morao
proširiti mnogo ranije (Hurles i sur. 1999.). Nema ozbiljnih dokaza
o prodoru konjičkih naroda na područje Hrvatske oko 4000 godina
prije Krista. Da je takav prodor postojao, u Europi bi moralo biti
mnogo nalaza ostataka konjskih kostiju, a takvih nalaza uopće
nema.
Istraživanja početaka proizvodnje bakra i otkrića da su svi
nalazi bakrenih predmeta istočno od Karpata izrađeni iz bakrene
rude koja potječe s Karpata ili zapadnije odnosno južnije, dokaz
su da proizvodnja bakra i sjekira od bakra nije stepskog podrijetla.
Stoga nove spoznaje ne podržavaju tzv. Battle-Axe hipotezu.
Naime te dvije teorije o nastanku indoeuropskog jezika nazvane su
"Battle-Axe" i "Wave" (Adams i Otte, 1999.). Prvoj je autor Childe
(1950.), a drugoj Renfrew (1999., prvo izdanje 1987.). Prva govori
da je kurganski narod iz ruske stepe donio i proširio indoeuropski
jezik oko 4000 godina prije Krista, a druga da je neolitizacijom
nastao proto-indoeuropski, koji se preko naših područja proširio
Page 59
Genetičko podrijetlo Hrvata
po Europi, a onda oko 2000. godine prije Krista iz ukrajinske stepe
i u Perziju i Indiju. Novija arheološka otkrića i genetička struktura
stanovništva potvrđuju teoriju Renfrewa (1987., 1996., 1999., 2000.,
Renfrew i sur. 1999.)
Stoga je prihvatljivo tumačenje da je neolitizacija Europe
iznjedrila indoeuropski jezik, koji se kasnije prodorom konjičkih
naroda proširio na istok na područje Perzije i Indije, kako prikazuju
karte 14a i 14b.
Utjecajem iz panonskog dijela stepe i možda iz južnog dijela
ukrajinske stepe, slavenski se haplotip proširio na zapadni dio
današnje Mađarske te prekinuo kontinuitet visokog udjela
hrvatskog haplotipa između područja nastanka Kelta i teritorija
Hrvatske. Prikazane karte širenja indoeuropskog jezika pokazuju
da je izvorni jezik na području Perzije bio dravidski i da su ga
potisnuli konjički narodi iz sjevernih stepa. Udio slavenskog
haplotipa među Indijcima od 30 % dokaz je da je doseljavanje
konjanika bilo brojčano znatno.
Pokušaji da se utvrdi korelativna veza geografskih ishodišta
haplotipova i nastajanja jezika dali su rezultate koji dokazuju da
je geografski smještaj jezika povezan s genetičkom strukturom uz
tako mnogo iznimaka da se mora zaključiti daje politička nadmoć
ili pak političko opredjeljenje vladajućih slojeva imalo najveći
utjecaj na širenje jezika.
Zato razlike između indoeuropskih jezika i razlike genetičke
strukture haplotipova nisu vidljivo povezane. Primjer Mađara i
slavenskih naroda pa i Hrvata to dobro ilustrira.
Mitohondrijska DNK
Bryan Sykes (2002.) opisuje kako je razvio metode analizamtDNK i tako omogućio utvrđivanje slijeda predaka ženskom
linijom. Tom metodom može se otkrivati mtDNK na arheološkim
nalazima ljudskih ostataka starim i tisućama godina. To znači da
je ta metoda mnogo uspješnija od metode utvrđivanja haplotipova
na Y kromosomu na starim arheološkim nalazima. Tako je veliki
interes izazvalo istraživanje poznatog kostura iz Engleske nazvanog
Cheddar Man, koji je star oko 9000 godina. Kada su pronađeni
njegovi živući srodnici, koji su s osobom čiji je kostur analiziran
imali iste pretke, to je bila vijest koju su prenijele brojne agencije i
televizijske postaje. Vijest je prenijeta i na internetu (O'Neill, 1997.),
a Sykes (2001.) detaljno opisuje događanja uz ovo otkriće.
Utvrđivanje podrijetla pomoću mtDNK ipak izgleda nejasno i
nesigurno.
Problem koji se pojavljuje pri utvrđivanju genetičkog
podrijetla po ovoj metodi proizlazi iz nejasnoće raznolikosti
unutar haplogrupa mtDNK. Postavlja se pitanje može li uopće ta
raznolikost biti poznata? Pitanje se postavlja na temelju mišljenja
o postojanju rekombinacije mtDNK. McVean (2001.) o tome
raspravlja u radu: "What do patterns of genetic variability reveal
about mitochondrial recombination?". Na to pitanje rekombinacije
mtDNK, postavljano i prije McVeana, suradnici iz Sykesove grupe
reagirali su odgovorom: "Mitochondrial DNA recombination - no
13
Page 115
Genetičko podrijetlo Hrvata
Underbill, P. A, Passarino, G., Lin, A. A., Shen, P., Lahr, M. M., Foley, R.
A., Oefner, P. J., Cavalli-Sforza, L. L. (200L), The phylogeography of
Y chromosome binary haplotypes and the origins of modern human
populations. Annals of Human Genetics, Vol. 65(1), str. 43-62.
Underbill, P. A., Shen, P., Lin, A. A., Jin, L, Passarino, G., Yang, W. H.,
Kauffman, E., Bonne-Tamir, B., Bertranpetit, J., Francalacci, P., Ibrahim,
M., Jenkins, T., Kidd, J. R., Mehdi, S. Q., Seielstad, M. T., Wells, R. S., Piazza,
A., Davis, R. W., Feldman, M. W., Cavalli-Sforza, L. L., Oefner, P. J. (2000.),
Y chromosome sequence variation and the history of human populations.
Nature Genetics, Vol. 26(3), str. 358-361.
Van der Waerden, B. L. (1983.), Geometry and Algebra in Ancient Civilizations,
Springer-Verlag, Berlin-Heidelberg-New York-Tokyo.
Van Zeist, W. (1978.), Ugljenisani biljni ostaci na višeslojnom nalazištu
Gomolava. Rad vojvođanskih muzeja, Vol. 23-24, str. 5-18.
Van Zeist, W., Deroller, G. J. (1995.), Plant Remains from Aikli Hoyuk, a
Pre-Pottery Neolithic Site in Centar Anatolia. Vegetation History &
Archaeobotany, Vol. 4(3), str. 179-185.
Vavilov, N. I. (1926.), Studies on the Origin of Cultivated Plants, Institute of
Applied Botany and Plant Breeding, Leningrad. (Prema Harlan, 1971.)
Vernant, J.-P. (1990.), Poreklo grčke misli, Dobra vest, Novi Sad. (Les origines de
lapenseegrecque, Presses Universitaires de France, Paris, 1988.)
Vico, G. (1982.), Načela nove znanosti o zajedničkoj prirodi nacija, Naprijed,
Zagreb.
Vidović, M. (1991.), Hrvatski iranski korijeni, Grgur Ninski, Zagreb
Vidović, M. (2001.), Ban Kulin i krstjanska Bosna, Ogranak Matice hrvatske u
Livnu - Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Sarajevo.
Vila, C., Leonard, J. A., Gotherstrom, A., Marklund, S., Sandberg, K., Liden, K.,
Wayne, R. K., Ellegren, H. (2001.), Widespread Origins of Domestic Horse
Lineages. Science, Vol. 291(5503), str. 474-477.
Waddington, C. H. (1957.), The Strategy of the Genes, Allen and Unwin, London.
Watson, J. D., Crick, F. H. C. (1953a), A structure for desoxyribose nucleic acid.
Nature, Vol. 171, str. 737-738.
Watson, J. D., Crick, F. H. C. (1953b), Genetic implications of the structure of
desoxyribonucleic acid. Nature, Vol. 171, str. 964-969.
Literatura
Wells, R. S., Yuldasheva, N., Ruzibakiev, R., Underbill, P. A., Evseeva, L, Blue-
Smith, J., Jin, L., Su, B., Pitchappan, R., Shanmugalakshmi, S., Balakrishnan,
K., Read, M., Pearson, N. M., Zerjal, T., Webster, M. T., Zholoshvili, L,
Jamarjashvili, E., Gambarov, S., Nikbin, B., Dostiev, A., Aknazarov, O.,
Zalloua, P., Tsoy, I., Kitaev, M., Mirrakhimov, M., Chariev, A., Bodmer,
W. F. (2001.), The Eurasian Heartland: A continental perspective on Y-
chromosome diversity. Proceedings of the National Academy of Sciences of
the United States of America, Vol. 98(18), str. 10244-10249.
Weng, Z. L., Sokal, R. R. (1995.), Origins of Indo-Europeans and the spread
of Agriculture in Europe - Comparison of Lexicostatistical and Genetic
Evidence. Human Biology, Vol. 67(4), str. 577-594.
Whittle, A. (1998.), Fish, faces and fingers: presences and symbolic identities in
the Mesolithic-Neolithic transition in the Carpathian basin. Documenta
Praehistorica, XXV (Poročilo o raziskovanju paleolitika, neolitika in
eneolitika v Sloveniji, XXV), str. 133-150.
Wild, E. M., Stadler, P., Bondar, M., Draxler, S., Friesinger, H., Kutschera, W.,
Priller, A., Rom, W, Ruttkay, E., Steier, P. (2001.), New Chronological Frame
for the Young Neolithic Baden Culture in Central Europe (4th Millennium
BC). Radiocarbon, Vol. 43(2B), str. 1057-1064.
Wilmanns, O. (1997.), On the History of Central European Dry Grassland
Communities since the Late Glacial - Methods, Facts, Hypotheses.
Phytocoenologia, Vol. 27(2), str. 213-233.
Wilson, J. F., Weiss, D. A., Richards, M., Thomas, M. G., Bradman, N.,
Goldstein, D. B. (2001.), Genetic evidence for different male and female roles
during cultural transitions in the British Isles. Proceedings of the National
Academy of Sciences of the United States of America, Vol. 98(9), str. 5078-
5083.
Wolfram, H. (1995.), Razmatranje o origo gentis. U: N. Budak (ur.), Etnogeneza
Hrvata, str. 40-53, Nakladni zavod Matice hrvatske - Zavod za povijest
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
Xhuveli, L., Schultzemotel, J. (1995.), Neolithic cultivated Plants from Albania.
Vegetation History & Archaeobotany, Vol. 4(4), str. 245-248.
Zadubravlje -prapovijesno naselje, 6000godina prije Krista (1994.), Katalog
izložbe, Muzej Brodskog posavlja, Slavonski Brod.
Zaharova, B., Andonova, S., Gilissen, A., Cassiman, J.-J., Decorte, R.,
Kremensky, I. (2001.), Y-chromosomal STR haplotypes in three major
population groups in Bulgaria. Forensic Science International, Vol. 124(2-3),
str. 182-186.
Page 116
Genetičko podrijetlo Hrvata
Zerjal, T., Wells, R. S., Yuldasheva, N., Ruzibakiev, R., Tyler-Smith, C. (2002.),
A Genetic Landscape Reshaped by Recent Events: Y-Chromosomal Insights
into Central Asia. American Journal of Human Genetics, Vol. 71(3), str.
466-482.
Zilhao, J. (2001.), Radiocarbon evidence for maritime pioneer colonization at
the origins of farming in west Mediterranean Europe. Proceedings of the
National Academy of Sciences of the United States of America, Vol. 98(24),
str. 14180-14185.
Županov, J. (1998.), Etničnost i politika na europskom geopolitičkom prostoru.
U: R. Čičak-Chand i J. Kumpas (ur.), Etničnost, nacija, identitet, str. 199-
221, Institut za migracije i narodnosti - Naklada Jesenski i Turk - Hrvatsko
sociološko društvo, Zagreb.
Tiskanje dovršeno u lipnju 2003.
Vlastita autorska naklada
Ivan Jurić, Radauševa 11, 10000 Zagreb, Hrvatska
E-mail: [email protected]
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna knjižnica -Zagreb
UDK 575.17(497.5)
572.083(497.5)
JURIĆ, Ivan
Genetičko podrijetlo Hrvata:
etnogeneza i genetička otkrića / Ivan
Jurić. - Zagreb: vlast, nakl., 2003.
Bibliografija.
ISBN 953-99217-0-8
I. Genetika populacije - Hrvatska
II. Antropološka istraživanja — Hrvatska
430506115
ISBN 953-99217-0-8
© Copyright Ivan Jurić 2003.
Sva prava pridržana. Ova se knjiga ni cjelovito
ni djelomice ne smije umnožavati, fotokopirati
ili na bilo koji način reproducirati bez pismenog
dopuštenja nakladnika.
VLASTITA AUTORSKA NAKLADA
ZAGREB, 2003.
Page 58
Genetičko podrijetlo Hrvata
Proto-indoeuropski jezik
Dravidski jezici
Afro-azijski jezici
Karta 14a
Širenje indoeuropskog jezika
neolitizacijom
;:
Nomadi indoeuropskog
jezika
Područje dravidskog jezika u
Indiji danas
Karta 14b
Širenje indoeuropskog jezika
osvajanjem konjičkih naroda
oko 4000 godina prije Krista mnogi autori protumačili kao širenje
utjecaja iz ukrajinske stepe.
Adams i Otte (1999.) postavljaju i treću teoriju o postojanju
indoeuropskog jezika u Europi i prije pristizanja prvih proizvođača^
hrane. Otte (1997,1998.), koji je ranije podržavao ideju o pristizanju
Indoeuropljana oko 4000 godina prije Krista, kasnije dokazuje (Otte
Nova teorija o vremenu nastanka i širenju indoeuropskog jezika
iNoiret, 2001.) daje izvorište indoeuropskog jezika područje istočno
od Dunava i zapadno od Karpata, odnosno područje Koroš kulture.
Nepobitni su njegovi navodi o velikoj brojnosti pretpoljoprivrednog
stanovništva na tome području. Navod Otte i Noireta (2001.) da su
nosioci proizvodnje hrane u pomicanju iz Anatolije do Sjevernog
mora zaobišli područje Koroš kulture, podudara se i s našim
istraživanjima (Jurić i sur. 2001.). Razumijevanje i tumačenje
događanja u europskoj stepi nije bilo moguće prije novih dokaza
o vremenu domestikacije konja (Anthony, 1998., Anthony i
Vinogradov, 1995., Anthony i Brown, 2000., Levine, 1998., 1999.) i
diversifikaciji genoma konja (Vila i sur. 2001., Jansen i sur. 2002.).
Zaključci o početku širenja Indoeuropljana oko 4000 godina prije
Krista nisu potvrđeni novim nalazima vezanim uz domestikaciju
konja. Ti novi nalazi daju podršku Renfrewu (1999.) i Cavalli-
Sforzima (1996.).
Genetičke analize haplotipova ne pokazuju da bi Indoeuropljani
oko 4000 godina prije Krista mogli donijeti jezik na područje gdje
dominira baskijski haplotip. Taj se jezik na ova područja morao
proširiti mnogo ranije (Hurles i sur. 1999.). Nema ozbiljnih dokaza
o prodoru konjičkih naroda na područje Hrvatske oko 4000 godina
prije Krista. Da je takav prodor postojao, u Europi bi moralo biti
mnogo nalaza ostataka konjskih kostiju, a takvih nalaza uopće
nema.
Istraživanja početaka proizvodnje bakra i otkrića da su svi
nalazi bakrenih predmeta istočno od Karpata izrađeni iz bakrene
rude koja potječe s Karpata ili zapadnije odnosno južnije, dokaz
su da proizvodnja bakra i sjekira od bakra nije stepskog podrijetla.
Stoga nove spoznaje ne podržavaju tzv. Battle-Axe hipotezu.
Naime te dvije teorije o nastanku indoeuropskog jezika nazvane su
"Battle-Axe" i "Wave" (Adams i Otte, 1999.). Prvoj je autor Childe
(1950.), a drugoj Renfrew (1999., prvo izdanje 1987.). Prva govori
da je kurganski narod iz ruske stepe donio i proširio indoeuropski
jezik oko 4000 godina prije Krista, a druga da je neolitizacijom
nastao proto-indoeuropski, koji se preko naših područja proširio
Page 59
Genetičko podrijetlo Hrvata
po Europi, a onda oko 2000. godine prije Krista iz ukrajinske stepe
i u Perziju i Indiju. Novija arheološka otkrića i genetička struktura
stanovništva potvrđuju teoriju Renfrewa (1987., 1996., 1999., 2000.,
Renfrew i sur. 1999.)
Stoga je prihvatljivo tumačenje da je neolitizacija Europe
iznjedrila indoeuropski jezik, koji se kasnije prodorom konjičkih
naroda proširio na istok na područje Perzije i Indije, kako prikazuju
karte 14a i 14b.
Utjecajem iz panonskog dijela stepe i možda iz južnog dijela
ukrajinske stepe, slavenski se haplotip proširio na zapadni dio
današnje Mađarske te prekinuo kontinuitet visokog udjela
hrvatskog haplotipa između područja nastanka Kelta i teritorija
Hrvatske. Prikazane karte širenja indoeuropskog jezika pokazuju
da je izvorni jezik na području Perzije bio dravidski i da su ga
potisnuli konjički narodi iz sjevernih stepa. Udio slavenskog
haplotipa među Indijcima od 30 % dokaz je da je doseljavanje
konjanika bilo brojčano znatno.
Pokušaji da se utvrdi korelativna veza geografskih ishodišta
haplotipova i nastajanja jezika dali su rezultate koji dokazuju da
je geografski smještaj jezika povezan s genetičkom strukturom uz
tako mnogo iznimaka da se mora zaključiti daje politička nadmoć
ili pak političko opredjeljenje vladajućih slojeva imalo najveći
utjecaj na širenje jezika.
Zato razlike između indoeuropskih jezika i razlike genetičke
strukture haplotipova nisu vidljivo povezane. Primjer Mađara i
slavenskih naroda pa i Hrvata to dobro ilustrira.
Mitohondrijska DNK
Bryan Sykes (2002.) opisuje kako je razvio metode analizamtDNK i tako omogućio utvrđivanje slijeda predaka ženskom
linijom. Tom metodom može se otkrivati mtDNK na arheološkim
nalazima ljudskih ostataka starim i tisućama godina. To znači da
je ta metoda mnogo uspješnija od metode utvrđivanja haplotipova
na Y kromosomu na starim arheološkim nalazima. Tako je veliki
interes izazvalo istraživanje poznatog kostura iz Engleske nazvanog
Cheddar Man, koji je star oko 9000 godina. Kada su pronađeni
njegovi živući srodnici, koji su s osobom čiji je kostur analiziran
imali iste pretke, to je bila vijest koju su prenijele brojne agencije i
televizijske postaje. Vijest je prenijeta i na internetu (O'Neill, 1997.),
a Sykes (2001.) detaljno opisuje događanja uz ovo otkriće.
Utvrđivanje podrijetla pomoću mtDNK ipak izgleda nejasno i
nesigurno.
Problem koji se pojavljuje pri utvrđivanju genetičkog
podrijetla po ovoj metodi proizlazi iz nejasnoće raznolikosti
unutar haplogrupa mtDNK. Postavlja se pitanje može li uopće ta
raznolikost biti poznata? Pitanje se postavlja na temelju mišljenja
o postojanju rekombinacije mtDNK. McVean (2001.) o tome
raspravlja u radu: "What do patterns of genetic variability reveal
about mitochondrial recombination?". Na to pitanje rekombinacije
mtDNK, postavljano i prije McVeana, suradnici iz Sykesove grupe
reagirali su odgovorom: "Mitochondrial DNA recombination - no
13
Page 115
Genetičko podrijetlo Hrvata
Underbill, P. A, Passarino, G., Lin, A. A., Shen, P., Lahr, M. M., Foley, R.
A., Oefner, P. J., Cavalli-Sforza, L. L. (200L), The phylogeography of
Y chromosome binary haplotypes and the origins of modern human
populations. Annals of Human Genetics, Vol. 65(1), str. 43-62.
Underbill, P. A., Shen, P., Lin, A. A., Jin, L, Passarino, G., Yang, W. H.,
Kauffman, E., Bonne-Tamir, B., Bertranpetit, J., Francalacci, P., Ibrahim,
M., Jenkins, T., Kidd, J. R., Mehdi, S. Q., Seielstad, M. T., Wells, R. S., Piazza,
A., Davis, R. W., Feldman, M. W., Cavalli-Sforza, L. L., Oefner, P. J. (2000.),
Y chromosome sequence variation and the history of human populations.
Nature Genetics, Vol. 26(3), str. 358-361.
Van der Waerden, B. L. (1983.), Geometry and Algebra in Ancient Civilizations,
Springer-Verlag, Berlin-Heidelberg-New York-Tokyo.
Van Zeist, W. (1978.), Ugljenisani biljni ostaci na višeslojnom nalazištu
Gomolava. Rad vojvođanskih muzeja, Vol. 23-24, str. 5-18.
Van Zeist, W., Deroller, G. J. (1995.), Plant Remains from Aikli Hoyuk, a
Pre-Pottery Neolithic Site in Centar Anatolia. Vegetation History &
Archaeobotany, Vol. 4(3), str. 179-185.
Vavilov, N. I. (1926.), Studies on the Origin of Cultivated Plants, Institute of
Applied Botany and Plant Breeding, Leningrad. (Prema Harlan, 1971.)
Vernant, J.-P. (1990.), Poreklo grčke misli, Dobra vest, Novi Sad. (Les origines de
lapenseegrecque, Presses Universitaires de France, Paris, 1988.)
Vico, G. (1982.), Načela nove znanosti o zajedničkoj prirodi nacija, Naprijed,
Zagreb.
Vidović, M. (1991.), Hrvatski iranski korijeni, Grgur Ninski, Zagreb
Vidović, M. (2001.), Ban Kulin i krstjanska Bosna, Ogranak Matice hrvatske u
Livnu - Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Sarajevo.
Vila, C., Leonard, J. A., Gotherstrom, A., Marklund, S., Sandberg, K., Liden, K.,
Wayne, R. K., Ellegren, H. (2001.), Widespread Origins of Domestic Horse
Lineages. Science, Vol. 291(5503), str. 474-477.
Waddington, C. H. (1957.), The Strategy of the Genes, Allen and Unwin, London.
Watson, J. D., Crick, F. H. C. (1953a), A structure for desoxyribose nucleic acid.
Nature, Vol. 171, str. 737-738.
Watson, J. D., Crick, F. H. C. (1953b), Genetic implications of the structure of
desoxyribonucleic acid. Nature, Vol. 171, str. 964-969.
Literatura
Wells, R. S., Yuldasheva, N., Ruzibakiev, R., Underbill, P. A., Evseeva, L, Blue-
Smith, J., Jin, L., Su, B., Pitchappan, R., Shanmugalakshmi, S., Balakrishnan,
K., Read, M., Pearson, N. M., Zerjal, T., Webster, M. T., Zholoshvili, L,
Jamarjashvili, E., Gambarov, S., Nikbin, B., Dostiev, A., Aknazarov, O.,
Zalloua, P., Tsoy, I., Kitaev, M., Mirrakhimov, M., Chariev, A., Bodmer,
W. F. (2001.), The Eurasian Heartland: A continental perspective on Y-
chromosome diversity. Proceedings of the National Academy of Sciences of
the United States of America, Vol. 98(18), str. 10244-10249.
Weng, Z. L., Sokal, R. R. (1995.), Origins of Indo-Europeans and the spread
of Agriculture in Europe - Comparison of Lexicostatistical and Genetic
Evidence. Human Biology, Vol. 67(4), str. 577-594.
Whittle, A. (1998.), Fish, faces and fingers: presences and symbolic identities in
the Mesolithic-Neolithic transition in the Carpathian basin. Documenta
Praehistorica, XXV (Poročilo o raziskovanju paleolitika, neolitika in
eneolitika v Sloveniji, XXV), str. 133-150.
Wild, E. M., Stadler, P., Bondar, M., Draxler, S., Friesinger, H., Kutschera, W.,
Priller, A., Rom, W, Ruttkay, E., Steier, P. (2001.), New Chronological Frame
for the Young Neolithic Baden Culture in Central Europe (4th Millennium
BC). Radiocarbon, Vol. 43(2B), str. 1057-1064.
Wilmanns, O. (1997.), On the History of Central European Dry Grassland
Communities since the Late Glacial - Methods, Facts, Hypotheses.
Phytocoenologia, Vol. 27(2), str. 213-233.
Wilson, J. F., Weiss, D. A., Richards, M., Thomas, M. G., Bradman, N.,
Goldstein, D. B. (2001.), Genetic evidence for different male and female roles
during cultural transitions in the British Isles. Proceedings of the National
Academy of Sciences of the United States of America, Vol. 98(9), str. 5078-
5083.
Wolfram, H. (1995.), Razmatranje o origo gentis. U: N. Budak (ur.), Etnogeneza
Hrvata, str. 40-53, Nakladni zavod Matice hrvatske - Zavod za povijest
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
Xhuveli, L., Schultzemotel, J. (1995.), Neolithic cultivated Plants from Albania.
Vegetation History & Archaeobotany, Vol. 4(4), str. 245-248.
Zadubravlje -prapovijesno naselje, 6000godina prije Krista (1994.), Katalog
izložbe, Muzej Brodskog posavlja, Slavonski Brod.
Zaharova, B., Andonova, S., Gilissen, A., Cassiman, J.-J., Decorte, R.,
Kremensky, I. (2001.), Y-chromosomal STR haplotypes in three major
population groups in Bulgaria. Forensic Science International, Vol. 124(2-3),
str. 182-186.
Page 116
Genetičko podrijetlo Hrvata
Zerjal, T., Wells, R. S., Yuldasheva, N., Ruzibakiev, R., Tyler-Smith, C. (2002.),
A Genetic Landscape Reshaped by Recent Events: Y-Chromosomal Insights
into Central Asia. American Journal of Human Genetics, Vol. 71(3), str.
466-482.
Zilhao, J. (2001.), Radiocarbon evidence for maritime pioneer colonization at
the origins of farming in west Mediterranean Europe. Proceedings of the
National Academy of Sciences of the United States of America, Vol. 98(24),
str. 14180-14185.
Županov, J. (1998.), Etničnost i politika na europskom geopolitičkom prostoru.
U: R. Čičak-Chand i J. Kumpas (ur.), Etničnost, nacija, identitet, str. 199-
221, Institut za migracije i narodnosti - Naklada Jesenski i Turk - Hrvatsko
sociološko društvo, Zagreb.
Tiskanje dovršeno u lipnju 2003.
